“KADA JE POSLANIK S.A.W.S., BIO NA MI’IRADŽU, NIJE PROŠAO PORED MELEKA A DA MU NISU REKLI: “DRŽI SE HIDŽAME!”

‘Abbad b. Mensur rhm., kaže: Čuo sam od Ikrime rhm., slijedeće: “Ibnu ‘Abbas r.a., je imao tri momka koji su se bavili hidžamama – dvojica od njih su mu bili sluge za pare, dok mu je jedan od njih činio hidžamu, i njegovoj familiji. Ibnu Abbas r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Divan li je rob – hadždžam/onaj koji se bavi hidžamom; pušta krv čovjeku, lakša mu kičmu, i oštri mu vid. Ibnu Abbas r.a., dalje govori: “Kada je Poslanik s.a.w.s., bio na Mi’iradžu, nije prošao pored meleka a da mu nisu rekli: “Drži se hidžame!” Dalje govori: “Najvrijedniji dan kada će te vršiti hidžamu jeste 17, 19, 21 dan u mjesecu.” Dalje kaže: “Najvrijednija vrsta lijeka kojom ćete se liječiti jeste: Su’ut, Ledud, Hidžama i Mešj, jer je Abbas r.a., sa ashabima, vršio Ledud Poslaniku s.a.w.s., nakon čega je Poslanik s.a.w.s., upitao: Ko mi je vršio Ledud? Svi ćutaše. Reče: Svakom ko je u kući, izuzev Abbasa, će biti vršen Ledud.”

(Pogledaj: Sunen Tirmizi, br. 2053.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 3316.; Mustedrek, br. 7473.; Kenzul-‘Ummal, br. 28140.; el-Džami’ el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5643.; Sahihul-Tergib vel-Terhib, br. 3463.; Silsila Sahiha, br. 1847.)

Vrste hidžama
1. “Fasd” – puštanje krvi iz nosa ili putem noža: Od Alije r.a., se bilježi slijedeća predaja: “Najbolji lijek je hidžama i fasd”. (Kenzul-‘ummal, br. 28134.)

2. “Duda ‘alika” – puštanje krvi putem pijavice. Od Ša’abija rhm., se bilježi slijedeće: “Najbolji lijek kojim se možete liječiti je: Ledud/preko ustiju, Su’ut/preko nosa, Mešj/lijek koji tjera pacijenta u WC, Hidžama/puštanje krvi i ‘Alik/putem pijavice.” (Kenzul-‘Ummal, br. 28164., Mustedrek, br. 7472.)

3. “Hidžama Džaffa” – hidžama na suho tj. stavljanje čaša na bolno mjesto koje će izvlačiti nečistu krv na površinu kože, što vidno umanjuje bol kod pacijenta, samo što se neće reckati koža kako bi se pustila krv. Koristi prelasku štetnih materija sa bolnog mjesta na površinu kože, što vidno olakšava bol, a razlikuje se od hidžame na vlažno u tome što se u ovoj hidžami ne pušta krv.

Način izvođenja ove vrste hidžame:

· Dezinfekovati mjesto na kojem se želi odraditi hidžama.
· Podmazati krajeve čaše radi boljeg prijanjanja na kožu.
· Staviti čašu na željeno mjesto.
· Isprazniti čašu od vazduha putem vatre ili pumpice.
· Koža će se polako uvlačiti u čašu.
· U intervalu od 5 do 10 minuta polako ukloniti čašu tako što ćeš polako pritisnuti na kožu do čaše.
· Ako se hidžama vrši na licu čašu držati u intervalu od pola minuta.

4. “Hidžama Rutba” – hidžama na vlažno tj. stavljanje čaša na bolno mjesto koje će izvlačiti nečistu krv na površinu kože, što vidno umanjuje bol kod pacijenta, kada će se blago reckati koža žiletom kako bi se nečista krv ispustila vani.

Način izvođenja ove vrste hidžame:

· Dezinfekovati mjesto na kojem se želi izvesti hidžama.
· Za svaki slučaj prostrijeti čaršaf ili najlon na kojem će biti pacijent kako ne bi došlo do prosipanja ili pucanja čaše.
· Provjeri da li su sredstva za vršenje hidžame čista i dezinfekovana, i uvjek koristi novi žilet za hidžame.
· Osoba koja vrši hidžamu mora imati na sebi najlonske rukavice.
· Podmazati ivice čaše uljem ili vazelinom.
· Staviti čašu na željeno mjesto.
· Isprazniti čašu od vazduha putem vatre ili pumpice.
· Koža će se polako uvlačiti u čašu.
· Nakon 2–3 minuta blago ukloniti čašu.
· Nabreklu kožu polako po površini izreckati žiletom ali paziti da recke ne budu duboke kako kasnije ne bi ostajali ožiljci, a ako su u pitanju osobe bolesne od šećera to raditi iglom.
· Rezove praviti odozgo naniže a ne poprečno.
· Nakon ovoga opet stavi čašu na isto mjesto i ako je u pitanju pumpa blago izvlačiti vazduh radi umanjenja bola.
· Čaša će se u toku izvlačenja vazduha puniti krvlju.
· Kada se čaša napuni krvlju, skinuće se i isprazniti, i proces će se opet ponoviti sve dok ne bude izlazila čista krv, ili dok ne prestane izlaziti krv iz rane.
· Nakon ovoga očisti i dezinfekuj ranu, i stavi na nju flaster ako krv neće da stane, a ako je krv prestala staviti puder.

Ebul-Kasim Halef el-Zehravi, umro 404.h.g., u svojoj knjizi „El-tasrif limen ‘adžize ‘anit-te’lif“, je odredio mjesta na kojima se vrši hidžama, i to slijedećim riječima:

„14 je mjesta na kojima se vrši hidžama puštanja krvi:

· Mehadžimul-fakra tj. zadnji dio glave. (1)
· Kahil tj. sredina šije/vrata. (1)
· Mehadžimul-ahdi’ajn tj. strane vrata i grla (2); koristi se protivu glavobolje, očnih bolesti, migrene, vratobolje i gušenja, i protivu bolova u zubima.
· Mehadžimuz-zemen tj. ispod donje vilice. (1)
· Mehadžimul-ketifejn tj. ramena i plećke. (2)
· Mehadžimul-‘as’as tj. dno kičme do „repa“; koristi se protivu šuljeva na zadnjici, i sličnih ranica. (1)
· Mehadžimuz-zindin tj. sredina podlaktica. (2)
· Mehadžimul-sakajn tj. potkoljenice. (2)
· Mehadžimul-‘urkubejn tj. tetive. (2)

Vrste krvi:

Ako nije izašlo mnogo krvi na mjesto činjenja hidžame taj dio tijela će se smatrati zdravim.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame otvoreno crvena taj dio tijela će se tkđ. smatrati zdravim.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crno-crvena onda taj dio tjela sadrži u sebi štetnih materija.

Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crna, usirena i zgrušana to je znak da taj dio tjela sadrži u sebi mnogo štetnih materija.

Ako je krv prestala sa točenjem i pojavi se žuto-providna tekućina – plazma, to je znak da se mora prestati sa hidžamom.

Nekada će krv točiti zbog dunine zareza na mjestu hidžame tako da će se hidžama obustaviti nakon 200 mililitara izvađene krvi.

Preventivne mjere i upozorenja
Malo zaštite je bolje od tovara lijekova – mudrost…

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko se prihvati liječništva, a prije toga nije bio poznat po tome – on je taj koji će snositi sve nastale konsekvence!“

Islamski učenjaci su složni na tome da će doktor-neznalica biti taj koji će snositi sve kasnije pravne posljedice, kao i onaj koji pređe određene granice i principe u liječenju.

U knjizi „el-Fevakih el-Devani ‘ala risaleti Ibni Ebi Zejd el-Kajrevani“, u poglavlju „Hukmul-Te’aludž“, stoji: „Faide vezane za hidžamu: Lijepo je da osoba kojoj se želi raditi hidžama nema spolni odnos dan prije i dan poslije hidžame; ako želi vršiti hidžamu lijepo je da toga dana (prije hidžame) nešto jede, a pogotovu ako je u pitanju šećeraš, kako ne bi pao u nesvijest…; lijepo je da pacijent ne konzumira sol nakon hidžame jer ona utiče na rane; lijepo je da pacijent nakon hidžame pojede nešto slatko, ili neku supicu ako može, a neka izbjegava mlijeko u svim kombinacijama, i neka manje konzumira vodu toga dana. Izbjegavati vršenje hidžame na šiji/vratu, jer se spominje da to izaziva zaboravljanje kod čovjeka. Korisno je vršiti hidžamu po sredini glave na osnovu onoga što se bilježi od Poslanika s.a.w.s., da je rekao: „Hidžama na tom mjestu koristi protivu glavobolje, zubobolje, pospanosti, gube/lepre, elefantijazisa/vrsta lepre, lišajeva i ludila!“ Ne treba stalno vršiti sebi hidžamu jer je to škodljivo. Hidžamu je lijepo izbjegavati u vrućinama i hladnoćama. Najbolje je vršiti je u proljeće, a u toku mjeseca najbolje je vršiti je nakon početka opadanja punog mjeseca.“

1. Ne vršiti hidžamu nad pacijentom u stojećem položaju ili na stolici zbog toga što može doći do padanja u nesvijest.

2. Ne vršiti hidžamu na koži koja je bolesna zaraznom bolešću, ili je u pitanju kožna upala i zapaljenje.

3. Hidžamu vršiti na mišićavim mjestima.

4. Ne vršiti hidžamu na mjestima gdje su izražajne vene, niti po površini šaka ili stopala.

5. Ne vršiti hidžamu ženi koja je trudna u dnu trbuha, niti na grudima ili prsima, pogotovu u prva tri mjeseca.

6. Hidžamu uvjek vršiti simetrično npr. na objema rukama, ili nogama, ili sa obije strane kičmenog stuba, ili sprijeda i straga itd..

7. Izbjegavati vršenje hidžame u hladnim periodima zbog slabe cirkulacije krvi, ili pak zagrijati tijelo prije otpočinjanja hidžame.

8. Ne vršiti hidžamu prehlađenoj osobi, ili osobi pod visokom temperaturom.

9. Ne vršiti hidžamu na vezivnim tetivama na zglobovima.

10. Ne vršiti hidžamu po koljenima osobi koja ima vodu u koljena, već u blizini koljena.

11. Hidžamu vršiti nakon jela na 2 sata.

12. Ne vršiti hidžamu više od jedne čaše osobama koje boluju od anemije, malokrvnosti, slabog pritiska.
13. Ne vršiti hidžamu na pršljenima krstiju jer oni utječu na brzo opadanje krvnog pritiska.
14. Osoba kojoj se vrši hidžama će pojesti nešto slatko ili nešto kalorično kako bi izdržao hidžamu.
15. Ne vršiti hidžamu osobama koje su otpočele s procesom hemodijalize – ispiranja bubrega.
16. Ne vršiti hidžamu osobama koje su dobrovoljno davale krv, osim nakon 2-3 dana nakon toga.
17. Izbjegavati vršenje hidžame nad starijim ili mlađim osobama izuzev uz malo ispumpavanje krvi.
18. U slučaju da dođe do padanja u nesvijest pacijenta, ili do padanja pritiska, pacijent će se položiti na leđa, a noge će mu se uzdići jastukom ili nečim sličnim, i daće mu se nešto slatko da pojede, ili neki svježi sok.
19. Preporučljivo je da se pacijent ne trlja po tijelu pri kupanju prije vršenja hidžame, dok obično tuširanje neće smetati.
Nakon hidžame:
20. Pacijent se neće upuštati u spolni odnos 12 sati prije hidžame, kao i 24 sata nakon hidžame radi očuvanja snage. Ibnu Hadžer rhm., u „Fethul-Bari“-ju, kaže: Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je: „Poslanik s.a.w.s., činio sebi hidžamu dok je postio.“ – pod ovim se podrazumjeva to da je Poslanik s.a.w.s., hidžamu vršio danju, a ljekari tvrde da je najkorisnija hidžama ona koja se vrši u 2 ili u 3 sat; hidžamu ne treba vršiti nakon spolnog odnosa, ili kupanja, niti u trenucima sitosti ili gladi.

21. Pacijent se mora odmarati nakon hidžame, ne smije se umarati, niti srditi kako ni bi izazvao povećanje pritiska u krvi, a i kako bi došlo do nestanka bolova koji su bili planirani za ukloniti samom hidžamom, jer se neuravnoteženošću energije u tijelu mogu izazvati bolovi.

22. Ne ispijati hladne napitke u toku 24 časa.

23. Ne izlagati rane hidžame vjetru ili promahi kako ne bi izazvali prehlađivanje ili infekciju rane.

24. Ne konzumirati so i slanu hranu u terminu od 3 sata nakon vršenja hidžame.

25. Neki ljudi, dan nakon hidžame, osjećaju povećanu temperaturu u tijelu – to je normalna pojava koja odmah nestaje.

26. Neko će osjećati mučninu ili proliv prilikom činjenja hidžame na leđima – što je tkđ. Normalna pojava.

27. Pacijent će nakon hidžame konzumirati lako probavljivu hranu poput voća i povrća.

28. Pacijent neće konzumirati mlijeko u toku čitavog dana hidžame, niti bilo kakve mliječne proizvode, jer ono utiče na nastanak mučnine u tijelu, ili na povraćanje, ili na poremećaj pritiska što može škoditi pacijentu.

svjetlo dunjajluka.com